Ekonomija pažnje, koju je popularizirao Michael H. Goldhaber, definira pažnju, a ne
informaciju, kao najcjenjeniji resurs u digitalnom dobu. Ovaj esej istražuje njezin utjecaj na
industriju UX dizajna i marketinga.
Ekonomija pažnje se temelji na natjecanju za ograničeni resurs – pažnju potrošača. Strategije
za privlačenje pažnje uključuju personalizaciju, interaktivni dizajn i storytelling kako bi se
korisnici emocionalno povezali s brendom (Lanham, 2006). Digitalizacija i rast interneta te
društvenih medija doveli su do preopterećenja informacijama, čime je pažnja postala
vrijednija (Goldhaber, 1997). Fokusiranje na korisnička iskustva koja privlače i zadržavaju
pažnju postalo je ključno. Primjenjuju se tehnike poput gamifikacije i visokokvalitetnih
vizuala za povećanje korisničke angažiranosti (Norman, 2004). Pametni telefoni omogućuju
stalni pristup sadržaju, što utječe na dizajn prilagođen malim ekranima (Nielsen, 2012).
GDPR je pak potaknuo transparentnost u korištenju podataka, naglašavajući etičnost i
povjerenje korisnika.
Industrije UX dizajna i marketinga moraju inovirati i prilagođavati se kako bi ostale
relevantne u okruženju gdje je pažnja korisnika ključni resurs. Analiziranjem ekonomije
pažnje, kompanije mogu bolje planirati svoje strategije za uspješnu interakciju s korisnicima.
Dizajneri se sve više fokusiraju na stvaranje glatkih i intuitivnih korisničkih sučelja koja
minimiziraju frustraciju i maksimiziraju zadovoljstvo, kako bi zadržali korisnikovu pažnju
(Goldhaber, 1997). S ciljem povećanja relevancije i angažmana, brendovi koriste napredne
algoritme za personalizaciju korisničkog iskustva i sadržaja, čime se povećava vjerojatnost
zadržavanja pažnje. Sa sve većom sviješću o važnosti etičkih normi u dizajnu, brendovi su
prisiljeni razvijati strategije koje poštuju vremenske i mentalne resurse korisnika.
Klasična ekonomija podataka koja se oslanjala na kvantitetu i pristup informacijama, našla se
zasjenjena prekomjernom dostupnošću istih. Kako Simon navodi, bogatstvo informacija
stvara siromaštvo pažnje, što dovodi do toga da nije samo pristup informacijama ono što je
vrednovano, već sposobnost privlačenja i zadržavanja korisnikove pažnje (Simon, 1971).
Razvoj složenih algoritama koji mogu analizirati velike količine podataka u realnom vremenu
omogućio je personalizaciju sadržaja na dosad neviđenoj razini. Algoritmi ne samo da
filtriraju i prilagođavaju sadržaj interesima pojedinca, već i predviđaju što bi korisnici mogli
željeti konzumirati u budućnosti. Ovo algoritamsko uređivanje sadržaja postaje ključno u
privlačenju pažnje korisnika, što je prepoznato kao nova valuta u digitalnom marketingu i UX
dizajnu.
Uvođenje GDPR-a u Europskoj uniji i sličnih regulativa širom svijeta, koje ograničavaju
načine na koje se podaci mogu prikupljati i koristiti, također je utjecalo na promjenu fokusa s
same količine podataka na kvalitetu interakcije s korisnicima. Kako Mihailidis i Viotty ističu,
u okruženju gdje je prikupljanje podataka regulirano, pažnja korisnika postaje ključni faktor
koji tvrtke moraju osvojiti kako bi ostale konkurentne (Mihailidis & Viotty, 2017).
Promatranje trendova razvoja marketinga pokazuje kako se digitalno okruženje razvija od
jednostavnog sakupljanja podataka prema sofisticiranijim modelima koji prioritiziraju
angažman i pažnju korisnika. Ovo nas dovodi do razmišljanja o budućnosti digitalnog
marketinga i UX dizajna kao disciplina koje ne samo da razumiju ponašanje korisnika, već
aktivno oblikuju tehnologije i sadržaj koji odgovaraju dinamičnim potrebama i očekivanjima
korisnika u sve izazovnijem digitalnom ekosistemu.
Pametni mobilni telefon i regulacija osobnih podataka korisnika, poput Opće uredbe o zaštiti
podataka (GDPR), imaju značajne utjecaje na ekonomiju pažnje, posebice u kontekstu
marketinga i UX dizajna. Oba faktora oblikuju način na koji organizacije privlače i
zadržavaju pažnju korisnika, ali iz različitih kutova.
Pametni telefoni omogućuju korisnicima stalni pristup internetu, što znači da su korisnici
konstantno izloženi digitalnim sadržajima. Ovo stvara neprekidnu priliku za brendove da
privuku pažnju korisnika u bilo kojem trenutku dana. S pametnim telefonima, potrošnja
digitalnog sadržaja dramatično se povećala. Korisnici pristupaju društvenim mrežama,
videima, blogovima, vijestima i mnogim drugim vrstama sadržaja. Ovo je povećalo
konkurenciju među brendovima koji se natječu za korisnikovu pažnju. Pametni telefoni
omogućuju visoku razinu personalizacije kroz pristup geolokacijskim podacima. Brendovi
mogu ciljati korisnike sa sadržajem koji je relevantan za njihovu trenutnu lokaciju, čime se
povećava angažman i efikasnost marketinških kampanja. UX dizajneri imaju priliku koristiti
značajke pametnih telefona kao što su dodirni zasloni, senzori pokreta i kamere za stvaranje
interaktivnijih i angažirajućih korisničkih iskustava. Ovo može povećati vrijeme provedeno na
aplikaciji ili web stranici, što je ključno u ekonomiji pažnje.
GDPR zahtijeva od organizacija da jasno obrazlože svrhu prikupljanja podataka i da za to
dobiju izričit pristanak korisnika. To ograničava količinu podataka dostupnih za
personalizaciju i ciljanje, što organizacije prisiljava da budu inovativnije u privlačenju pažnje
bez oslanjanja na obimne korisničke profile. GDPR potiče veću transparentnost u tome kako
se korisnički podaci koriste. To znači da korisnici mogu bolje kontrolirati koje informacije
dijele, što može utjecati na personalizaciju i relevantnost oglašavanja, ključne komponente u
privlačenju pažnje. Implementacijom GDPR-a, organizacije mogu graditi veće povjerenje s
korisnicima. Povjerenje može poticati veći angažman korisnika, budući da su korisnici
skloniji interakciji s brendovima za koje vjeruju da etički upravljaju njihovim podacima.
Ukratko, pametni mobilni telefon i GDPR igraju ključne uloge u oblikovanju suvremene
ekonomije pažnje, svaki na svoj način utječući na kako organizacije privlače i zadržavaju
pažnju korisnika u sve zahtjevnijem digitalnom okruženju.
Analiza potencijalnih učinaka ekonomije pažnje te priprema za buduće promjene u industriji
UX dizajna i marketinga ključni su za uspjeh u ovom sve dinamičnijem okruženju. Korisnici
očekuju sadržaj koji odgovara njihovim specifičnim interesima i potrebama, što zahtijeva od
dizajnera i marketara da razvijaju sofisticiranije metode za razumijevanje i predviđanje
korisničkog ponašanja. UX dizajneri će morati inovirati kako bi stvorili intuitivne i učinkovite
dizajne koji minimiziraju frustraciju i maksimiziraju zadovoljstvo korisnika. Ovo uključuje
sve, od pojednostavljivanja navigacije do osiguranja da je sadržaj relevantan i lako dostupan.
S povećanom moći nad korisničkim podacima i pažnjom dolazi i veća odgovornost.
Organizacije će morati biti transparentnije u svojim metodama privlačenja i zadržavanja
pažnje, izbjegavajući manipulativne taktike koje mogu erodirati povjerenje i dugoročnu
lojalnost korisnika. Organizacije trebaju ulagati u napredne tehnologije analitike i umjetne
inteligencije koje mogu pomoći u boljem razumijevanju i predviđanju korisničkih potreba i
ponašanja. Također, važno je razvijati talente koji mogu efikasno koristiti ove tehnologije. U
brzom okruženju ekonomije pažnje, sposobnost brzog prilagođavanja strategija u realnom
vremenu postaje presudna. To uključuje eksperimentiranje s različitim pristupima i sadržajem,
kao i stalno testiranje i optimiziranje kampanja. Umjesto kratkotrajnog maksimiziranja
klikova, kompanije bi trebale težiti izgradnji dugoročnih odnosa s korisnicima. To znači
pružanje vrijednosti kroz korisničku podršku, edukaciju i angažman koji transcendira
tradicionalno oglašavanje. Kompanije bi trebale raditi na edukaciji svojih korisnika o tome
kako upravljaju podacima i privlače pažnju, kao i o koristima koje to donosi korisnicima.
Transparentnost u ovim procesima može pomoći u izgradnji povjerenja i dugoročne lojalnosti.
AUTOR: One Point Studio
Literatura
Goldhaber, M. H. (1997). The attention economy and the Net. Dostupno 5. svibnja 2024.
putem First Monday: https://firstmonday.org/ojs/index.php/fm/article/view/519/440/
Lanham, R. (2006). The economics of attention: Style and substance in the age of
information. Chicagu, Illinois. University of Chicago Press.
Mihailidis, P., & Viotty, S. (2017). Spreadable spectacle in digital culture: Civic expression,
fake news, and the role of media literacies in “post-fact” society. American Behavioral
Scientist, 61(4), 441-454.
Norman, D. (2004). Emotional design: Why we love (or hate) everyday things. New York.
Basic Books.
Nielsen, J. (2012). Mobile usability. New Riders.
Simon, H. A. (1971). Designing organizations for an information-rich world. U M.
Greenberger (Ed.), Computers, communications, and the public interest (Vol. 72, pp. 37–52).
Johns Hopkins Press.